"MNOGO JE PROPLAKANIH NOĆI" Dragica Zlatić o početku u ZG, osvrnula se i na bolno detinjstvo: Išla sam kod psihologa...
Dodajte Kurir u vaš Google izborDragica Zlatić nedavno je govorila o početku karijere i detinjstvu koje ne liči na ono odrastanje deteta iz grada.
Dragica Zlatić je šest puta pokušavala da dođe do finala "Zvezda Granda", a kako kaže vrlo je uporna i u privatnom životu.
"Posle ispadanja sam uvek plakala"
- Kada ispadnem odem kući plačući, ne mogu da vam opišem. Tih nekoliko puta kada sam ispadala, toliko sam to teško podnosila da je to bilo završavanje na infuziji. Toliko sam plakala. Zahvalana sam Saši Popoviću i da nije bilo njega sigurno ne bih bila u finalu “Zvezda Granda”. On je mnogo verovao u mene. Uvek mi je posle govorio: “Joj, Dragice što bih ja voleo da ti ubodeš neki veliki hit, ti ga zaslužuješ”. Uvek ću mu biti zahvalna. A Bosančeve kritike nikada neću zaboraviti. To je ostavilo duboki trag u meni. Moram da priznam da to nije bilo ništa lično. Mislim da ima svega tu. I od toga kako je bio raspložen tog dana. On nekada može da te pohvali, a da nisi bio tada baš dobar. Ali da je ostavilo neke traume na mene jeste.
Sa 12 godina je ostala bez majke
Od gubitka majke, nikada se nije oporavila.
- Majka mi je oduvek nedostajala kao detetu i mnogo proplakanih noći, ali kako sam starija sve više mi nedostaje. Da mi sada više nedostaje, nego kada sam bila mala. Tada valjda nemaš predstavu šta te snašlo, a onda kada si stariji žališ za tim momentima ili dešavanjima da bi volelo da budeš tu sa njom. Što meni teško pada kada smo imali svadbu od mog brata, pa sestre. To su momenti kada se praznina oseti. Ono što me pogađa kada zamislim svoju svadbu i da shvatim da ja neću imati ni mamu ni tatu. Sada ću se rasplakati - pičala je ona, a na pitanje da li su joj se vraćale te slike, Dragica je otkrila:
Ovde je odrasla Dragica Zlatić:
- Ja sam jedno vreme išla kod psihologa pre nekoliko godina. Kada me je pitao za neke stvari, ja ih se prosto ne sećam, a onda mi je on rekao da je to moj odbrambeni mehanizam, da neke stvari zaboravljam. Ne sećam se. To je povezano sa mojim velikim stresom, tako mi je rekao. To ne znači da se ne sećam samo tih ružnih stvari, ne sećam se ni lepših stvari. Sećam se dosta stvari.
Tragedija
Njena mama je iz nemoći sebi oduzela život.
-Stalno se prispitujemo kako bi bio život drugačiji, da je ostala živa. Jer je bila sjajna osoba, predobra, svi su je obožavala. Ovako smo naučili da se borimo svo troje kako znamo i umemo.
Na pitanje koliko je krivila oca, Dragica kaže:
- Generalno manje više njega su svi krivili, pa uključujući i mi. Jedini roditelj koji nam je ostao. S vremenom šta ćeš... Nikada nisam mogla da ga napustim, da me ne zanima, uvek sam trčala da imamo neki odnos, pa kakav god bio.
Otac
Njen otac je bio teške naravi, pa ni prema njoj nije baš bio blag.
- Nije. Naš otac je bio takav čovek. S obzirom na to da je pokojni... Oprostila sam mu dok je bio živ. Da nemam ništa od toga da mu ne oprostim. Mislim da se donekle pokajao, priznao nikada nije, da je izgovorio. Ali po nekim njegovim rekacijama, načinima na koje je govorio o nekim stvarima, mislim da jeste. Ali ne mislim da se sto posto pokojao. Bilo mi je teško i kada je on preminuo. To je bio jedini roditelj kojeg sam imala. Valjda zbog toga - govorila je Dragica.
kurir/blic